Kako da prepoznate da vas neko laže: Ova 4 signala mogu da ga odaju usred razgovora, a da nije svestan
Dodajte Kurir u vaš Google izborSumnja da sagovornik nešto krije može da se javi tokom poslovnog sastanka, prvog izlaska, ali i sasvim običnog razgovora sa prijateljima. Promena glasa, neobičan izraz lica ili pokret koji se ne uklapa sa izgovorenim rečima često bude dovoljan da se zapitamo da li je osoba preko puta nas iskrena.
Ipak, čitanje govora tela nije nepogrešiva metoda. Velika analiza više od 200 istraživanja pokazala je da ljudi istinu i laž pravilno razlikuju u proseku u svega 54 odsto slučajeva, što je tek malo bolje od nasumičnog pogađanja.
Stručnjakinja za govor tela i autorka Vanesa van Edvards zato upozorava da ne postoji jedan pokret koji automatski razotkriva lažova. Tokom gostovanja u podkastu „Dnevnik jednog direktora“ Stivena Bartleta objasnila je da određene promene mogu samo da budu znak da bi sagovorniku trebalo postaviti još pitanja.
Glas na kraju rečenice postaje viši
Prvi detalj na koji Van Edvards obraća pažnju jeste iznenadno podizanje tona na kraju izjave. Osoba tada zvuči kao da postavlja pitanje, iako bi zapravo trebalo da saopštava nešto u šta je sigurna.
To se može čuti kada neko izgovori cenu, datum, obećanje ili odgovor na direktno pitanje, ali poslednju reč nesvesno podigne. Prema njenom objašnjenju, takva intonacija može da zvuči kao neizgovoreno pitanje: „Da li mi veruješ?“
Sama promena tona ipak nije dokaz prevare. Može da ukaže i na nesigurnost, tremu ili naviku u govoru, pa je stručnjakinja posmatra kao razlog da se razgovor nastavi i zatraži dodatno objašnjenje.
Odjednom počinje da govori tiše
Još jedan mogući signal pojavljuje se kada sagovornik usred priče naglo utiša glas. Nervozne i uznemirene osobe često gube dah i govore manje glasno, naročito kada stignu do dela teme koji im stvara nelagodu.
Van Edvards navodi da se to jasno može primetiti tokom poslovnih prezentacija. Govornik može samouvereno da predstavi ideju, a zatim gotovo neprimetno da spusti glas kada treba da govori o novcu, saradnicima ili problematičnom delu projekta.
Ni tiši govor ne znači nužno da osoba laže. On pre može da pokaže gde se oseća najmanje sigurno i u kom delu razgovora bi trebalo postaviti preciznija pitanja.
Reči govore jedno, a glava drugo
Posebnu sumnju može da izazove nesklad između onoga što osoba izgovara i pokreta koje pravi. Najjednostavniji primer jeste kada sagovornik kaže „da“, ali istovremeno odmahuje glavom, ili izgovori „ne“ dok klima potvrdno.
Takav pokret ponekad otkriva unutrašnje kolebanje, neslaganje ili nelagodu. Ipak, gestove bi uvek trebalo tumačiti u kontekstu, jer se način klimanja glavom razlikuje među kulturama, dok neki ljudi pokrete prave iz navike.
Lice na trenutak pokazuje gađenje
Van Edvards savetuje da se obrati pažnja i na kratke promene izraza lica, naročito na skupljanje nosa, podizanje nozdrva i pokazivanje gornjih zuba. Takav izraz obično povezujemo sa neprijatnim mirisom ili nečim što nam se ne dopada.
Prema njenom tumačenju, osoba koja govori nešto u šta ni sama ne veruje može na trenutak da pokaže gađenje ili nelagodu, iako rečima tvrdi da je zadovoljna. To se, na primer, može dogoditi kada neko pohvali predlog, a lice mu istovremeno govori sasvim drugačije.
Međutim, jedan izraz lica nije dovoljan da nekoga optužimo za laganje. Grimasa može biti posledica nervoze, umora, neprijatnog mirisa ili sasvim druge misli koja nema veze sa razgovorom.
Ne tražite jedan znak, već promenu ponašanja
Najvažnije je posmatrati kako se osoba inače ponaša. Neko ko stalno govori tiho, podiže ton na kraju rečenice ili često dodiruje lice ne mora ništa da skriva. Značajnija je iznenadna promena koja se pojavljuje tek kada razgovor stigne do određene teme.
Umesto brzog zaključka, korisnije je zatražiti više detalja, ponoviti pitanje na drugačiji način i proveriti da li priča ostaje dosledna. Govor tela može da probudi sumnju, ali nikada ne bi trebalo da bude jedini dokaz da je neko slagao.
Video: Da li poligraf može da se prevari